Vijesti

Svetomarska nošnja

Marija Hujs, 61-godišnja domaćica i umirovljena radnica iz Svete Marije, stalna je članica tamošnjeg kulturno-umjetničkog društva koje, pod različitim imenima, djeluje već tridesetak godina. U njemu je pjevala, plesala, a danas skrbi o ženskim i dječjim nošnjama KUD-a koji već duže razdoblje nastupa pod imenom Kulturno-umjetničko društvo Ivan Mustač – Kantor. Kako uz međimurske izvorne pučke popijevke jako voli i sakralne napjeve, aktivna je članica crkvenog pjevačkog zbora i to punih – 46 godina!Kako su joj drage stare međimurske nošnje i oprave, u svom ormaru brižno čuva više njihovih dijelova. Na žalost, kompleta nošnji odnosno opravi, nema, ali je rado pristala da, u svojstvu “manekenke”, obuče dvije starinske oprave iz privatne zbirke sumještanke Marije Kvakan (koja ih je dobila od svoje tece Marije Kedmenec).
Svi dijelovi opravi su originali, stari od 50 do 80 godina (neki i više), nosile su se u tom istom vremenskom razdoblju, a oblačile su ih starije žene dok je bilo zdeno (hladno) vréme. Jedna oprava je sakidešnja, a druga svetešnja i nosila se na svetke i v nedeljo popolne i na večer (f cirkvo k večerni).

 

30_114014_13_cbd.jpg


Dijelovi opravi opisale su mi (na svetomarskom govoru, s izvornim nazivima) Slavica Poljak (također dugogodišnja i vrlo aktivna članica KUD-a Ivan Mustač – Kantor) te njezina svekrva, 84–godišnja Katarina Poljak.
Dijelovi sakidešnje oprave su: končeni robec, plječek, suknja (pod njom jedna cpodnjica), šurec i vrátni robec od kodelje (star 90 do sto ljet).
Na nogami su šuhi. Dijelovi svetešnje oprave: molski robec, plječek, suknja na fálde (pod njom jedna cpodnjica), črni šurec i robec bótanec. Na nogami so štomfe i črni šuhi.

31. 07. 2007. | i72852